So happy to be published at Željko Belinić famed art blog
Čovjek-časopis! (The poems are in Montenegrin.) I’ll post translation to English soon!

čovjek-časopis

POČUJ,

danas,
sedmog dana mjeseca Lava
pet hiljada sedamsto sedme
po starom računanju vremena
u smiraj pretoplog dana
u Podgorici,
prije nego što na kraju moje ulice
počne da zalazi umorno sunce
tu, đe se nebo spušta na zemlju
zapaliću svijeće
od gline sam načinjena
u prah ću se vratiti
ali ja znam da je
Bog, naš Bog,
stvorio ovaj svijet
moj svijet
samo za mene

***

NUDIŠ MI VELIKODUŠNO SVOJE PREZIME

Starine bi rekle da i nije neko
A mene bi kao trebali da uzmu
Sve i da sam pod manom
Navodno sam od takvog roda
Znaš te priče
Nadgornjavanje, nadplemenjavanje,
Olimpijske igre među bratstvenicima
Ti ne očekuješ puno, kažeš
Sve ka’ kod majke
Minus gunđanje
(skuvano, oprano, ispeglano…)
plus seks
ne smijem da se ugojim, to valjda znam
moji su mi valjda obezbijedili
stalan posao, po jedan stan u gradu i na moru i dobra kola
koja ćeš…

View original post 539 more words