čovjek-časopis

ČAJ SA MLIJEKOM

Jak crni čaj
Puši se u staklenim čašama
Sa srebrnim postoljima
Miriše po Cejlonu, šumi, drvetu…
Meni miriše na voz Crvena strela
Krasnaja strela
Koji juri ne zastajkajući
Od Moskve do St. Petersburga
Sjutra ćemo
Posjetiti Ermitaž
Proćićemo kraj Nabokovljeve kuće
Sjetiću se da:
“Ako dobro razumem smisao ovog sažetog zapažanja, naš pjesnik ovdje sugeriše da je ljudski život samo niz fusnota ogromnom nejasnom nedovršenom remek-djelu* “
Za vikend ćemo ići na daću,
vikendicu tvog prijatelja
Da na toplom, gledajući kroz prozor uživamo u ruskoj zimi
I neka u ovoj pjesmi sve ostane tako, kao u bajci
Nećemo spominjati bol koji te zgrabi za vrat
Bol blokadnog Lenjingrada
Dah pun vlage, bljuzgavicu i sivo nebo,
Glas ulične pjevačice koji cijepa srce grada
Nekada, dok se nije propila, pjevala je u gradskoj operi
Guštaćemo crni kavijar i žilijen sa pečurkama
I ja te neću pitati odakle tvom mladom…

View original post 735 more words