Željko Sekulović, “Tango ulice” na art blogu Čovjek-časopis

čovjek-časopis

ŽELIM

Želim živjeti poeziju.
Želim da kroz moje vene prostruji nova krv,
nadahnuće kroz tijelo da gori,
da se cvijeće na glavi mojoj veseli suncu.

Želim da ženu spoznam do korijena ljubavi,
do tankih niti koje ne daju da se raskine trenutak,
do u vječnost.

Želim da ne govorimo puste riječi,
koje ne daju snovima da gospodare realnošću sirovom kao meso bika.

Želim da najdragocjenije riječi dijelim škrto,
da ih ne polomim,
dajući ih nemanima.

Želim da odapnem strijelu koja će raniti dušmane obijesne.

Želim biti siromašan i gladan da bih na miru slušao muziku ptica
u zoru, koja definiše dan,
a sunce kao neopozivo,
notama preskače i obescjenjuje.

***

KRUGOVI

Krugovi ljudskih postojanja,
vanvremenskih,
riječi od usana izanđalih,
tuga – kružnica,
vidik vodama prošaran,
ne mijenja se pejzaž.

Krugovi su isti, osim kada glumiš vrtešku djetetu,
držeći ga čvrsto za ruke,
stvarajući neraskidivi lanac,
dok osmjeh djeteta dostojno mijenja…

View original post 193 more words